Zona narednog razvoja je termin iz Razvojne psihologije. Formulisao ga je Lav Vigotski. Predstavlja zonu koja obuhvata DISTANCU između stvarnog razvojnog nivoa deteta i potencijalnog razvojnog nivoa.
Jednostavnije rečeno, to su one sposobnosti deteta koje se nisu još uvek razvile, ali koje se mogu razviti uz stimulaciju i saradnju sa odraslim. To podrazumeva jedan asimetričan socijalan odnos, odnosno zona narednog razvoja zahteva odnos deteta i nekoga ko je kompetentniji u socijalnim interakcijama.
Termin „naredni“ podrazumeva razvoj potencijala i sposobnosti deteta, uz pomoć, koja je samo MALO iznad njegovih mogućnosti.
Naravno, asimetrična socijalna interakcija dete – odrasli treba da bude prilagođena detetovim karakteristikama, i kasnije dete može samostalno i bez pomoći da vlada nekom veštinom.
Roditelj treba da ima razvijeno čulo za detetove signale kako bi gradio „zonu narednog razvoja“, da zna šta dete može, a šta ne može. Npr. dete pokušava da dohvati igračku, „zona narednog razvoja“ bi u ovoj situaciji bila da roditelj samo približi igračku detetu. Pogrešno bi bilo da mu je doda, stavi u krilo, u ruke…
„Koncept zone narednog razvoja počiva na pridržavanju“.
Roditelji obratite pažnju kada postavljate zahteve i ciljeve svom detetu, prepoznajte njegove mogućnosti i sposobnosti, neka zahtev bude realan u skladu sa time, jer ako je zahtev, zadatak isuviše težak, dete će misliti loše o sebi, urušiće mu se samopouzdanje, ali prepoznajte i potencijale i tako kreirajte „zonu narednog razvoja“, odnosno zahteve koji su izazovni tako da uz vašu pomoć usvoji neke nove veštine i znanja. Nekada nije lako da se kreira ova zona jer zahteva stalnu procenu detetovih mogućnosti i potencijala. Svakako je izazovno, kako za vas tako i za dete. Vremenom ćete biti ponosni na sebe i dete kada „vladate“ zonama 😊